Kunemo se u digitalizaciju, eHrvatska, Hitro.hr, e ovo, e ono a ono što imamo i dobivamo kao obični građani samo je sve više i više papira, papirologije, neupućenih (nepismenih i lijenih) službenika koji jedva čekaju kad će 15 sati ili kad će dovraga 15. u mjesecu ili božićnice, uskrsnice, cipelarine, hodarine, vodarine, -ice i ine svih vrsta koju usput budi rečeno plaćamo mi obični građani koji unatoč tim silnim e-servisima čekamo u redu kao stoka i trpimo izljeve bijesa ili neodgoja tih istih e-službenika. U doba kad u normalnim državama čovjek u 5 minuta iz svog doma preko interneta može ishoditi građevinsku dozvolu, razvod braka, prodati kuću, trgovati dionicama mi još uvijek sa sobom nosimo hrpe i hrpe papira i čekamo u redovima koji se nerijetko protežu od šaltera do gradskog trga.
Pa zar čovjek stvarno mora uzeti godišnji na poslu kako bi podigao jednu potvrdu, ili negdje na neku drugu potvrdu stavio svoj potpis.
Rješavao sam ovih dana neke papire, za što usput budi rečeno ne treba niti dolaziti kod pružatelja usluga već se svi podaci mogu predati preko web obrasca na njihovim web stranicama. Naravno rečeno učinjeno, kad počnu zvoniti telefoni, ali gospodine mi trebamo ovu potvrtdu, pa trebamo vlasnički list, pa trebamo ono rješenje. Evo ti sad eHrvatska. I krenem ja redom naravno u hodočašće po našim uredima i ovakve i onakve uprave. Krenem na gruntovnicu naravno pripremljen (kupim prije biljeg na Županiji da ne moram amo, vamo) kad ono ujutro 8 sati, već kolega iz drugog ureda zivka, namiguje kad će njih dvojica na pauzu i kud će na kavu, još nije zapravo ni počeo raditi već će on na kavu (….. ti …. neradničku). Ali začudo gotov sam tamo za 10 minuta. Ljubazno pozdravim i odem. Naravno prije toga kad sam kupovao biljeg, službenica sjedi, razgovara također s nekom ženom (vjerojatno također kolegicom iz kancelarije broj 7) niti nije pozdravila (niti jedna od njih) kad sam ušao i pozdravio, niti je rekla riječ kad sam platio, a niti bogme nije rekla doviđenja. (Dat ću tebi sigurno ja svoju božićnicu?!?).
I na poslijetku krenem u banku i mislim si pa dobro oni su ipak nekakav privatni sektor od njih bi čovjek očekivao malo više profesionalnosti, ažurnosti i slično, kad tamo neki bogami neka praktikantica (službenica), ma i praktikantica bi se bolje snašla, pa sad sistem ne radi, pa sad ne može faksirati, pa ne zna koji obrazac, zove telefonom bog zna gdje, ne znaju ni tamo, zove neku svoju šeficu, pa ova još gora pa nema pojma. Pa sad nam baš ne radi sve kako treba dođite vi sutra. I dođem ja naravno sutra, kad ono pa nisam ja ništa rekla jučer, pa mogli smo to sve jučer obaviti ?!? Halo?!?
I tako u našoj eHrvatskoj popunjavanjem jednog obrasca na webu (gdje nije bilo potrebno ništa priložiti – izričito piše ispod web obrasca – i samo za zapisnik navedena je služba već sve te obrasce, potvrde i slično već imala u svom dosjeju za postupak koji se vodi), a naknadno putem weba izmijenjeni su samo podaci (ime i adresa) na za dostavu uplatnica, znači za taj jedan popunjeni web formular trebao sam ishoditi 2 nove potvrde, potrošio sam 2 radna dana i 50 kuna goriva.
O neljubaznosti i očitoj nesposobnosti (lijenosti) da i ne govorimo.
Imamo eHrvatsku.
Imate web stranicu i što sad? Imate tvrtku i poslovni partneri traže vaše podatke na internetu i konačno ste se odlučili i na taj “trošak” iodlučili investirati u izradu web stranica. I dobro svi imaju web stranice pa ih imate i vi. I što sad? U Hrvatskoj još uvijek kod poduzetnika (tvrtki) ne postojisvijest o tome koliko kvalitetna web stranica može koristi (financijske, marketinške … ) donijeti nekoj tvrtki.
Da za samo 125 kunića
Ne znam jel to novi hrvatski pravopis i gramatika, kod nas se nikad ne zna i takve se stvari i zrakomlati mijenjaju gotovo preko noći. Također razumljivo bi bilo da je članak o nekoj ekskluzivi, neka senzacija, gdje se novinar brže bolje požurio napisati nešto, pa evo tko radi taj i griješi, međutim radi o se PR članku i takvi propusti se ipak ne bi trebali događati. Takozvani, nije tkz. već tzv., a tkz. pogrešci svjedoči slika ili pročitajte članak na
Sjećate se “
