Hrvatskoj ne treba EU!!!

Naletio sam neki dan na jednom lokalnom portalu na anketno pitanje, parafraziram “Jeste li za ili protiv ulaska Hrvatske u EU?” i sudeći po rezultatima ankete čak 60% ljudi glasalo je protiv ulaska u EU. Ono što možda još više čudi jest činjenica da su na pitanje glasovali s obzirom na doseg i čitateljstvo (Međimurje i okolica) portala, čitatelji na samoj granici sa EU, gdje silom prilika gotovo svako treće ili četvrto kućanstvo ima nekoga tko radi u toj istoj uniji. Pa se čovjek zapita jeli zaista tako loše u EU i da li glasaju tako poučeni vlastitim iskustvom ili se zapravo radi nekom drugom razlogu.

Činjenica je da Hrvatska nikad zbog raznih povijesno-političkih prilika nikad nije bila neka gospodarska velesila i najvjerojatnije neće ni biti i ljudi diljem Hrvatske bili su prisiljeni trbuhom za kruhom odlaziti u svijet u potrazi za zaradom i boljim životom. Dalmatinci na brod i široko more, Sjevernu i Južnu Ameriku, Australiju, mi Međimurci, Zagorci, Slavonci više ipak na Zapad (Slovenija, Austrija, Njemačka i dalje), neki su ostali živjeti tamo, neki se vraćaju, donoseći kapital stečen teškim radom, drugi svoje znanje stečeno na tom razvijenom Zapadu (EU), razvijajući u Hrvatskoj nove poslove ili pak jednostavno troše svoju mirovinu.

Zašto onda takav rezultat?

Prvi razlog je zasigurno strah, kao uvijek od nečeg novog, ali i upravo zbog blizine ljudi su zapravo upoznati sa pravom situacijom u susjedstvu (Slovenija, Mađarska), dok političke elite kreću u kampanju za EU i obećavaju med i mlijeko, ljudi znaju da su ulaskom u EU primjerice u Sloveniji porasle i cijene i da su plaće nominalno manje i brdo drugih problema koji nisu riješeni ulaskom u EU.

Drugi strah je više onaj “balkanski”, ulaskom u EU neće se više moći muljati na ovome, varati na onome, uvode se stroža pravila i zakoni, veća kontrola, jer budimo realni mi smo praktičan narod i koliko god novih zakona ima, hrvatski čovjek uvijek će pronaći barem jednu ili više rupa kako ne bi morao napraviti ovo ili platiti ono. Međutim to je i jedna od naših najvećih “boljki”, da nam fali reda, jer kad se jedan ne drži reda, onda se to dalje širi “usmenom predajom” i zato i jesmo u takvom stanju u kakvom se nalazimo.

Kod nas postoje zakoni na papiru, ali se ne provode u praksi, oni zakoni koji se provode, ne provode se prema svima jednako, kod nas nema prave demokracije i bilo kakve etike (poslovne, političke, pa često i osobne).

Treći razlog zasigurno je i loša informiranost građana i od strane političara, ali i od strane medija. Politika nedovoljno informira građane o tome što članstvo donosi, što “konkretno” dobivamo i gubimo ulaskom u EU, drugi problem kod politike jest što narod više jednostavno ne vjeruje političarima, pa sve što se prezentira automatski se prevodi kao još jedna u nizu laži (mazanje očiju, prodavanje magle, …). Mediji su pak prvenstveno orijentirani na profit i senzacionalizam, a informiranje i edukacija javnosti dolazi na predzadnju ili zadnju stranicu.

Zamrznuti u vremenu

Kao što sam već gore napisao, ima ljudi koji donose kapital i znanje zarađeno na Zapadu, kako bi ga ovdje primjenili i uložili i Hrvatsku doveli na Zapad, ali velika većina kako ih volimo zvati “gastarbajtera” kao da je ostala zamrznuta u vremenu kad su otišli iz Hrvatske bilo da su to 60, 70, 80, 90-te, godine kad su napustili svoj dom trbuhom za kruhom, jer još uvijek kad se vrate žive u tim nekim prošlim vremenima, kao da nisu svijeta vidjeli, ništa naučili, kao da nikad i nisu otišli. Hoće li taj Zapad na kojem su bili i doći i do nas ili ćemo mi mlađi kao i oni odlaziti i dalje na taj isti Zapad njima je izgleda svejedno. Istina ja da su teško i danonoćno radili, kako bi nešto zaradili, međutim mnogi od njih zaista kao da nisu ništa naučili i izvan nekakvih svojih 4 zida kao da se nikad nisu maknuli.

Gledam jednog takvog postarijeg gospodina, otišao kao mladić u Njemačku trbuhom za kruhom, zaradio pristojan novac, kupio Golfa i Mercedesa (nek se vidi, da se radilo i da se ima), ali nosi kaput demode (vjerojatno je i otišao u tom istom decembru (stariji čitatelji vjerojatno znaju taj izraz)), sunčane naočale također iz ranih 70-ih, u garaži novi traktor, a on i dalje poljoprivredu tjera “pješke”, jer šteta je, znaš ti koliko sam platio taj traktor pred 4 godine kaže, a i mora nešto raditi tako je naučen, iako ne proizvodi nešto od većeg gospodarskog značaja, kupio je 2 krave i nešto zemlje samo zato jer dok je bio mlad nije si mogao to priuštiti, e takvima ne treba EU, oni su je vidjeli, probali i vratili se, ne u Hrvatsku nego u neka druga vremena, Jugoslaviju, jer mnogi još na božićnim i novogodišnjim čestitkama pišu takvu adresu.

Međutim sumnjam da je neki od takvih konzervativaca glasovao u navedenoj anketi ili čak posjetio navedeni portal. To nas dovodi do drugog problema, problem mladih i njihove budućnosti. Prema nekim procjenjama najveći postotak korisnika interneta je u dobi između 15. i 45. godine starosti, izuzmemo li one do 18. godine koji ionako nemaju pravo izaći na referendum ostaju nam i dalje oni između 18. i 45. godine, koji su velika većina njih obrazovani, a bez posla i izgleda toliko frustirani trenutnom situacijom, da predstavljaju zapravo kritičnu masu koja se protivi ulasku u EU.

Ulaskom Hrvatske u EU baš bi ta dobna skupina mogla najviše profitirati, pa ipak ispada da su oni zapravo najveći euroskeptici. Izgleda da je problem kao i uvijek u našim glavama, balkanskom mentalitetu, sve dok je Balkan u našim glavama i dalje ostajemo tu gdje jesmo, u srcu Europe, a ipak na stalnom rubu u zapećku.